Koliko birača mijenja preferencije u zadnjem tjednu predizborne kampanje?

Na nedavnom predavanju održanom na VERN’u, britanski pollster i politički konzultant dr. Matt Carter iznio je podatak da oko 1/4 birača u Britaniji mijenja svoju preferenciju u posljednjem tjednu predizborne kampanje. Taj podatak me podsjetio da sam i sam pokušao dokučiti kada hrvatski birači donose odluke, odnosno točnije koliko njih mijenja svoju odluku o izlasku na izbore ili preferenciji u posljednjem tjednu kampanje. Naime, za lokalne izbore 2013. godine proveo sam svojevrsni eksperiment s namjerom da pokušam procijeniti navedene veličine za hrvatsko biračko tijelo. Nažalost do danas se nisam stigao posvetiti toj temi te iz provedenoga istraživanja pripremiti i objaviti znanstveni rad. Carterov podatak, te interes kolega za njega, me ponukao da se vratim tim podacima te napravim prvi korak u analizi – da izvučem barem neke preliminarne pokazatelje.

Najprije nekoliko rečenica o metodologiji kojom sam pokušao utvrditi navedene pokazatelje. S obzirom da sam u tom trenutku još uvijek bio suradnik Ipsosa, imao sam priliku provesti “eksperiment” koji se rijetko koristi u našim društvenim znanostima – da ponovo nakon izbora kontaktiram iste ljude koji su bili anketirani u predizbornom istraživanju te da im par dana nakon izbora postavim pitanje o tome jesu li izašli na izbore te ako jesu za koga su glasali. Na taj način je bilo moguće egzaktno utvrditi tko je promijenio mišljenje a tko nije, bez obzira da li ispitanik to priznaje ili ne. Ovaj eksperiment sam proveo u dvije lokalne jedinice s relativno različitim političkim situacijama: Grad Zagreb i Grad Split. U oba slučaja inicijalna istraživanja su provedena na slučajnim stratificiranim uzorcima birača s prebivalištem na području tih gradova od 800 ispitanika. U ponovljenom kontaktu dobio sam odgovore od otprilike 1/4 originalnog uzorka (dakle, po cca 200 ispitanika). Inicijalno predizborno istraživanje za Split provedeno je između 8. i 14. svibnja, a predizborno istraživanje za Zagreb je provedeno između 10. i 15. svibnja. Prvi krug izbora održan je 19. svibnja 2015. godine. Dakle, u oba slučaja predizborno istraživanje je provedeno u prosjeku oko 7 dana prije održavanja izbora.

Kada je u pitanju namjera izlaska na izbore, podaci u oba grada pokazuju da je od cca 200 anketiranih njih više od 10% promijenilo odluku. Dio onih koji su namjeravali izaći na izbore (odgovori na pitanje “sigurno ću izaći” i “vjerojatno ću izaći”) nisu izašli, a dio onih koji nisu namjeravali izaći (odgovori “vjerojatno neću izaći” i “sigurno neću izaći”) je na kraju ipak glasao. Zanimljivo je da u pogledu ovog pokazatelja nema razlike između dva grada, u kojima je se politički kontekst ipak razlikovao (u Zagrebu je Bandić bio izvjestan pobjednik, a konkurenti su mu bili relativno etablirani akteri, broj kandidata je bio mali; u Split je sve bilo otvoreno, nije bilo favorita u utrci za gradonačelnika te je nekoliko kandidata imalo podjednake šanse za uspjeh, broj kandidata je bio relativno veliki). Međutim, treba napomenuti da među 200 onih koji su anketirani u drugom navratu većinu čine ispitanici koji su u prvom istraživanju iskazali namjeru izlaska na izbore, dok tek manjinu čine oni koji su iskazali namjeru apstinencije. Očito su na ponovnu anketu češće pristajali politički zainteresiraniji građani, koji i inače sudjeluju na izborima, prate događaje itd. Oni koje ti izbori nisu zanimali nisu željeli sudjelovati niti u još jednoj anketi. Stoga ovaj podatak od desetak posto onih koji su promijene svoju odluku bolje opisuje ponašanje onih koji u istraživanjima iskazuju namjeru izlaska na izbore (dakle oko 10% njih se predomisli i na kraju ne izađe).

Tablica 1 – Promjena namjere izlaska na izbore

Split Zagreb
n 200 203
Nisu promijenili namjeru izlaska 88% 88%
Promijenili namjeru izlaska 13% 12%

Kada je u pitanju promjena preferencije za gradonačelnika, podaci pokazuju da je u Splitu 18% birača promijenilo preferenciju dok je taj postotak u Zagrebu bio dvostruko niži, samo 9%. Navedeni podatak se odnosi samo na one koji su u inicijalnom istraživanju iskazali preferenciju, dakle bez neodlučnih. Razlika između dva grada se može objasniti ranije opisanom razlikom u političkom kontekstu, koji je u slučaju Zagreba bio znatno “definiraniji” i stabilniji nego u slučaju Splita.

Tablica 2 – Promjena preferencije kandidata za gradonačelnika

Split Zagreb
n 143 138
Ostali pri istoj preferenciji za gradonačelnika 82% 91%
Promijenili preferenciju za gradonačelnika 18% 9%

Najzanimljiviji su podaci o promjenama preferencija lista za gradsko vijeće/skupštinu. Prema ovim podacima veliki broj birača u oba grada je promijenio svoju preferenciju za predstavničko tijelo u posljednjih tjedan dana. U Splitu je to napravilo čak 38% anketiranih, a u Zagrebu 28%. Činjenica da je tako veliki broj ljudi promijenilo preferenciju lista vjerojatno je posljedica činjenice da su birači usklađivali glasanje za gradonačelnika s glasanjem za listu. No, to još moram provjeriti.

Tablica 3 – Promjena preferencije liste za gradsko vijeće/skupštinu

Split Zagreb
n 136 134
Nisu promijenili preferenciju za gradsko vijeće 63% 72%
Promijenili preferenciju za gradsko vijeće 38% 28%

Zaključno, ova preliminarna analiza sugerira kako je i kod nas, barem kada su u pitanju lokalni izbori, udio birača koji mijenjaju svoje odluke u zadnjim danima pred izbore razmjerno veliki, pogotovo kada se radi o dinamičnoj izbornoj situaciji.

Još jednom ističem da su ovi podaci preliminarni te da ih ne treba uzeti zdravo za gotovo. Da bi iza njih mogao stajati, potrebno je provesti još niz dodatnih provjera i analiza, prije svega u smislu karakteristika poduzorka koji je anketiran nakon izbora u odnosu na inicijalni uzorak i obilježja cijele populacije.

About the author

dragan

View all posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *