Što preferencijalno glasovanje govori o snazi i doprinosu manjih stranaka?

Ulazak malih stranaka u koalicije s velikima zapravo omogućava skrivanje njihove stvarne snage i biračke podrške te preživljavanje usprkos gubitku potpore i baze. To je jedina od argumenata koji se često navode kada se zagovara zabrana predizbornog koaliranja. Sada kada imamo preferencijalno glasovanje, mogućnost potpunog skrivanja je manja, jer se na temelju preferencijalnog glasovanja može nešto zaključiti o rejtingu manjih stranaka iako su ušle u veliku koaliciju (što ne rješava problem njihovog preživanjavanja usprkos gubitku podrške).

Oko 72% birača Domoljubne koalicije (538.000 od 746.000) iskoristilo je mogućnost preferencijalnog glasovanja, što znači da je procjena odnosa snaga među članovima te koalicije prilično pouzdana s obzirom da je odabirom osobe većina birača posredno iskazala i stranačku identifikaciju/preferenciju. Najveći broj preferencijalnih glasova dobili su naravno kandidati HDZ-a, oko 87%, dok su kandidati manjih stranaka dobili ukupno svega oko 13% glasova. Od malih, uvjerljivo najuspješniji je bio HSS, čiji su kandidati prikupili 36.000 glasova, što je oko 6,71% svih palih preferencijalnih glasova ove koalicije. Drugi je HSP dr. Ante Starčević s 11.200 glasova (2,1%), zatim Hrast s 8.800 glasova (1,6%), a tek na četvrtom mjestu je HSLS s 7.600 glasova (1,4%).

Ako se pretpostavi da su birači svih stranaka podjednako koristili preferencijalno glasovanje, tada se iz ovih omjera može izračunati rejting pojedinih stranaka na nacionalnoj razini. Opravdano je pretpostaviti da su zapravo birači manjih stranaka unutar koalicije čak i češće koristili preferencijalno glasovanje od birača dominantne stranke unutar koalcije, jer su imale veći motiv progurati svoje članove na listi kako bi ostvarile što više mandata. Prema ovome ispada da je nacionalnih rejting HSS-a u ovom trenutku oko 2,3%, dok sve ostale male stranke domoljubne koalicije vrijede znatno ispod 1%, oko 0,5% na nacionalnoj razini. Navedeni rezultati su dosta u skladu s rezultatima anketa na nacionalnoj razini, osim što je HSS nešto jači. Primjerice, u zadnjem Cobarometru Ipsosa za listopad HSS je imao rejting 1,2%, HSP dr. Ante Starčević 0,5%, HSLS 0,3% itd. Dakle, prema ovim indikatorima se potvrđuje da ankete dobro mjere i nacionalne rejtinge tih malih stranaka. Čini se iz ovih podataka kako za neke stranke (njihove kandidate) nisu možda glasovali niti svi članovi stranke (npr. HSLS itd.).

Tablica 1 – Raspodjela preferencijalnih glasova unutar domoljubne koalicije

Broj preferencijalnih glasova Udio u preferencijalnim glasovima Rejting na temelju preferencijalnih glasova
HSS 36.080 6,71% 2,28%
HSLS 7.567 1,41% 0,48%
HSP AS 11.168 2,08% 0,71%
Hrast 8.792 1,63% 0,56%
BUZ 1165 0,22% 0,07%
HČSP 5.103 0,95% 0,32%
ZDS 1.873 0,35% 0,12%
Blokirani 758 0,14% 0,05%
HDZ 465.450 86,52% 29,40%
Ukupno 537.956 100,00% 33,97%

Oko 68% birača koalicije Hrvatska raste je iskoristilo mogućnost preferencijalnog glasovanja, što također znači da primjena tih brojeva na procjenu nacionalnih rejtinga stranaka drži vodu. Iako je iznenađenje da su birači Domoljubne koalicije taj institut koristili nešto češće. Unutar Hrvatske raste, najviše preferencijalnih glasova, oko 80% su osvojili kandidati SDP-a (nešto manje ako se oduzme i cca 3500 SDSS-a), dok je uvjerljivo drugi HNS s oko 84.000 preferencijalnih glasova i udjelom od 16,5%. Drugi je HSU s oko 11.000 glasova i udjelom od 2,2%. Preračunato na nacionalni rejting, ispada da HNS ima rejting od oko 5,6% na nacionalnoj razini, što je znatno više od onoga što su u posljednje vrijeme dobivali u anketama. HNS je u spomenutom Crobarometru za listopad imao podršku od samo 1,3%. To donekle potvrđuje njihovu tezu da su oni jači od tih nacionalnih rejtinga jer imaju jaku bazu. Ujedno, preferencijalno glasanje je potvrdilo da jedino HNS od malih stranaka ima doista relativno jaku bazu, dok se za ostale male stranke to naprosto nije potvrdilo. To se može objasniti pretpostavkom da je velika većina HNS-ovi simpatizera iskoristilo preferncijalni glas, tako da je udio HNS-ovih simpatizera u preferencijalnim glasovima Hrvatska raste vjerojatno veći od njihovog udjela u ukupnom broju birača koalicije Hrvatska raste, što znači da bi njihov nacionalni rejting bio niži od navedenih 5,6%. No, čak i kada bi pretpostavili da niti jedan HNS-ov simpatizer nije glasao samo za listu (dakle, da nije iskoristio preferencijalni glas) rejting HNS-a bi na nacionalnoj razini bio oko 3,8%. Ako se stvari pogledaju detaljnije onda se može zamijetiti kako oko 41% HNS-ovih preferencijalnih glasova zapravo dolazi od njihova dva župana, Štromara i Posavca, koji imaju jaku lokalnu podršku, no pitanje da li se njihovi birači zapravo simpatizeri HNS-a na nacionalnoj razini, odnosno da li se tako identificiraju kada odgovaraju u anketi. To vjerojatno objašnjava dio “podcjenjivanja” u anketama.

Što se tiče HSU-a i Laburista, ova procjena njihovog rejtinga posve je u skladu s njihovim rejtinzima iz Crobarometra za listopad, kada je HSU imao podršku od 0,4%, a Laburisti od 0,6%.

Tablica 2 – Raspodjela preferencijalnih glasova unutar domoljubne koalicije

Broj preferencijalnih glasova Udio u preferencijalnim glasovima Rejting na temelju preferencijalnih glasova
HNS 84.002 16,54% 5,59%
HSU 11.026 2,17% 0,73%
Laburisti 6.861 1,35% 0,46%
A-HSS 1.234 0,24% 0,08%
SDP 404.619 79,69% 26,94%
Ukupno 507.742 100,00% 33,81%

Zaključno, možemo konstatirati kako je jedino HNS od malih partnera uspio zadržati određeni identitet i bazu, dok to nije uspjelo nikome od koalicijskih partnera HDZ-a. Vjerojatno zato jer su jako rano ušli u koaliciju te su bili prilično nevidljivi akteri od ulaska u koaliciju s HDZ-om. Dovoljno je pogledati vizualni identitet oglasa Domoljubne koalicije koji je zapravo u potpunosti bio vizualni identitet HDZ-a, dok se identitet malih stranaka nazirao negdje na nevidljivim rubovima. Za te stranke cijena ulaska u parlament pod okriljem Domoljubne koalicije bi dugoročno moglo značiti samo “odgođeno odumiranje”, pošto ove izbore uopće nisu iskoristili za vlastito pozicioniranje.

 

DOPUNA (13.11.2015.): Nakon što sam objavio ovaj blok, neki mediji su preuzeli vijest te ju pretvorili u izravan napad na HSLS. Želim naglasiti kako ovaj blok nije napisan kako bi se napalo vodstvo bilo koje stranke, nego naprosto da se pokušaju sagledati i na određeni način interpretirati rezultati preferencijalnog glasovanja. Ono što moram naglasiti da u osnovnom tekstu nisam detaljno elaborirao cijelu logiku zaključivanja kako ne bi dužio tekst. Ključna stvar koju nisam istaknuo jest činjenica da male stranke nisu imale svoje kandidata u svim izbornim jedinicama, što znači da njihovi simpatizeri sa cijelog teritorija nisu imali mogućnost iskazati svoju preferenciju.  Preciznosti radi bi bilo korektno da sam to odmah napomenuo, jer to ima za posljedicu da su nacionalni rejtinzi tih stranaka ipak veći. No, treba naglasiti i kako to ne znači da su izneseni zaključci pogrešni! Naime, sve male stranke imaju nejednaku raspodjelu podrške i članstva po teritoriju RH te je za očekivati da su imali kandidate u onim izbornim jedinicama u kojima imaju i najveću podršku. Ako za primjer uzmemo HSLS, kojeg su mediji jedinog apostrofirali iz ove analize iako ona uopće nije bila usmjerena u tom smjeru, oni su imali kandidate u četiri izborne jedinice i to one u kojima su 2011. godine osvojili najviše glasova (1., 2., 3. i 6.). Glasovi koje je HSLS osvojio u tim jedinicama 2011. čine oko 52% svih osvojenih glasova te stranke na tim izborima. Ako primijenimo taj postotak kao korektivni faktor, tada dobivamo da bi broj preferencijalnih glasova te stranke bio oko 14.500 glasova, a rejting nešto ispod 1%. Ta činjenica, nažalost, u osnovi ne bi promijenilo glavne zaključke i implikacije ove analize.

About the author

dragan

View all posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *